POSLIJE 37 GODINA RADA NOVI ŠEF ME JE OPTUŽIO DA SAM FIRMI NAPRAVILA ŠTETU OD 18.500 EURA – PENZIONISANI RAČUNOVOĐA JE DONIO KNJIGU IZ 2003. GODINE
U istoj firmi radila sam 37 godina.
Nekoliko mjeseci prije penzije dobili smo novog šefa.
Jednog jutra pozvao me je u kancelariju i stavio dokument na sto.
Prema njegovim riječima, firma je zbog stare administrativne greške pretrpjela štetu od 18.500 eura.
Na dokumentu je bio moj potpis.
Sjećala sam se obrasca, ali ne i detalja. Bio je star više od dvadeset godina.
Šef je pred nekoliko kolega rekao da „dug staž ne znači da greške nemaju posljedice“.
Bila sam ponižena.
Tražila sam da se pregledaju originali.
Problem je bio što je dio stare arhive digitalizovan, a papirni dokumenti premješteni.
Kolega je slučajno spomenuo slučaj penzionisanom računovođi koji je nekada vodio naše knjige.
Sutradan je došao u firmu.
Ponio je svoju staru evidencijsku knjigu iz 2003. godine koju je, uz dozvolu firme, godinama čuvao kao dio dokumentacije iz perioda tranzicije na novi sistem.
Čim je vidio broj dokumenta, rekao je:
„Ovo smo riješili iste godine.“
Otvorio je stranicu.
Originalna napomena pokazivala je da je dobavljač tada poslao pogrešan obračun. Ja sam potpisala prijem dokumenta, ne odobrenje spornog iznosa.
Greška je otkrivena nekoliko dana kasnije i izdata je korekcija.
Firma tada nije izgubila 18.500 eura.
Zašto je novi sistem pokazivao drugačije?
Dalja interna provjera utvrdila je da je prilikom mnogo kasnije digitalizacije uz dokument priložena pogrešna verzija priloga. Izgledalo je kao da korekcija nikada nije izvršena.
Nije bilo dokaza da je neko namjerno falsifikovao dokument da bi mene optužio. Bila je to kombinacija loše arhive i brzog zaključka.
To mi je bilo važno.
Nisam željela da se iz jedne nepravde napravi druga tako što ćemo bez dokaza optužiti nekog trećeg.
Šef mi se izvinio.
Rekla sam mu da prihvatam izvinjenje, ali da problem nije bio samo u tome što je pogriješio.
Problem je što me je javno predstavio kao krivca prije nego što je završena provjera.
„Da je moj staž deset mjeseci, a ne 37 godina, opet biste morali prvo provjeriti činjenice.“
Složio se.
Firma je kasnije pregledala još nekoliko starih digitalizovanih predmeta i pronašla dodatne neslaganja. Uvedena je procedura da se kod starih finansijskih sporova provjerava kompletan lanac dokumentacije.
Penzionisanom računovođi sam odnijela kafu i kolač.
Nasmijao se i rekao da je znao da će jednom njegova opsesija starim knjigama nekome koristiti.
Nekoliko mjeseci kasnije otišla sam u penziju.
Na oproštaju je novi šef održao kratak govor.
Nije spomenuo incident.
Ja jesam.
Rekla sam kolegama da iz cijele priče zapamte jednu stvar: potpis na jednoj stranici nije uvijek cijela priča.
Osamnaest hiljada i pet stotina eura izgledalo je kao dokaz protiv mene.
Jedna knjiga iz 2003. pokazala je da je stvarnost bila mnogo jednostavnija.
Greška jeste postojala.
Samo nije bila moja.
