Prvo je izgubio novac. Posao koji mu je godinama donosio ogromnu zaradu propao je preko noći, a ljudi koji su ga okruživali nestali su čim više nije plaćao račune. Zatim su banke uzele vikendice i automobile. Ostala mu je samo velika kuća u našoj ulici.
Nisam osjećao zadovoljstvo. Gledao sam čovjeka koji je nekada ulijevao strah kako svako jutro sam sjedi ispred prodavnice. Onda mu se teško razbolio sin. Pričalo se da za liječenje treba novac koji više nema. Prvi put je počeo kucati na vrata ljudi koje je godinama ponižavao.
Jedne večeri došao je i kod mene. Spustio je fasciklu na sto i rekao da je u ratu uradio nešto što ga progoni. Očekivao sam priznanje zločina. Umjesto toga, pokazao mi je spisak porodica kojima je tajno slao novac gotovo dvadeset godina.
Kuća, kola i razmetanje bili su stvarni, ali dio priče o njegovom bogatstvu nije. U ratu je bio vozač i svjedočio je pljački nakon koje je nekoliko nedužnih ljudi nestalo. Nije učestvovao, ali je ćutao. Kasnije je ucjenjivao odgovorne i novac prosljeđivao porodicama žrtava. Zato su ga se čak i njegovi nekadašnji saborci plašili.
Sada su ljudi koje je ucjenjivao saznali da čuva dokaze. Propast firme nije bila slučajna. Ponudio mi je fasciklu jer sam jedini iz ulice kojem je još vjerovao. Zamolio me da je predam tužiocu ako mu se nešto dogodi.
Tri dana kasnije pronađen je mrtav u kući. Policija je prvo govorila o prirodnoj smrti, ali dokumenti su otvorili istragu staru skoro trideset godina. Nekoliko moćnih ljudi završilo je pred sudom.
Njegov sin se oporavio zahvaljujući anonimnim uplatama porodica kojima je otac godinama pomagao. Tek tada sam shvatio: život mu jeste vratio, ali ne samo kaznu. Vratio mu je i jedino dobro koje je krišom ostavio iza sebe.
