Slavljenikov otac se okrenuo prema vratima, ali tamo nije bilo nikoga. Izletio je na ulicu i ugledao samo starijeg čovjeka u tamnom kaputu kako skreće iza ugla. Kada je potrčao za njim, čovjek je već nestao.
Vratio se, zaključao vrata i naredio gostima da odu. Djeca su prestala da se smiju. Luku je posjeo preko puta sebe i upitao kako je neznanac izgledao. Kada je dječak opisao ožiljak iznad lijeve obrve, domaćin je problijedio. Takav ožiljak imao je njegov stariji brat Petar, navodno poginuo u požaru zajedno sa kućom.
Sat je otvorio malim ključem skrivenim ispod poklopca. Iza brojčanika nalazila se fotografija dvojice dječaka i cedulja: „Pitaj ga ko je zaključao vrata.” Slavljenikova majka ispustila je tanjir. Otac je tada priznao da požar nije počeo slučajno.
Kao tinejdžer se posvađao s Petrom zbog nasljedstva. Zaključao je vrata stare radionice samo da ga uplaši, a nekoliko minuta kasnije buknula je vatra. Vjerovao je da brat nije izašao. Njihov otac preuzeo je krivicu kako bi mlađeg sina sačuvao zatvora i do smrti nije otkrio istinu.
Luka je zbunjeno rekao da mu je čovjek dao još nešto — kovertu koju nije stavio u paket jer mu je naređeno da je preda samo ako domaćin prizna. Unutra nije bila prijetnja ni zahtjev za novac, već bolnički nalaz i kratko pismo.
Petar je preživio kroz podrumski prozor, ali je godinama živio pod drugim imenom. Bio je teško bolestan i nije se vratio radi osvete. Želio je da upozna bratovog sina i da prije smrti čuje istinu. Sat je poslao kao posljednju priliku za priznanje.
Na dnu pisma nalazila se adresa. Otac je poveo sina i Luku do male kuće na rubu grada. Kada je Petar otvorio vrata, braća su dugo ćutala. Mlađi je kleknuo i prvi put izgovorio ono što je skrivao cijelog života. Petar ga nije odmah zagrlio. Samo je pomjerio stranu i pustio ih unutra.
Kasnije su saznali zašto je izabrao baš Luku. Siromašni dječak mu je mjesecima donosio drva i hranu, odbijajući novac. Zauzvrat je tražio samo staru igračku za drugov rođendan. Petar mu je dao vredniji dar: priliku da jedna porodica prestane živjeti u laži.
Djeca se više nikada nisu smijala Lukinim poklonima. A stari sat ostao je u kući, zaustavljen na vremenu kada je izbio požar — kao podsjetnik da istina može kasniti godinama, ali uvijek pronađe vrata kroz koja će ući.
