VARAM MUŽA SA NJEGOVIM ŠEFOM – POZVALI SMO NJEGA I SUPRUGU NA VEČERU, A ONDA JE NA NJENOM TELEFONU ISPLIVALA MOJA FOTOGRAFIJA
Sa suprugom Aleksandrom sam u braku 22 godine.
Da me je neko prije godinu dana pitao postoji li muškarac zbog kojeg bih rizikovala brak, porodicu i sve što smo zajedno stvarali, rekla bih da ne postoji.
Onda sam upoznala njegovog šefa.
Viktor je imao 54 godine, bio je oženjen i gotovo deset godina vodio firmu u kojoj je Aleksandar radio.
Prvi put smo duže razgovarali na jednoj poslovnoj proslavi.
Poslije toga smo se slučajno sreli u gradu.
Popili smo kafu.
Nakon nekoliko sedmica više ništa nije bilo slučajno.
Počeli smo se tajno viđati.
Znala sam da griješim.
Znao je i on.
Ali nastavili smo.
Najgore je bilo što je Aleksandar o Viktoru govorio sa ogromnim poštovanjem.
Kada se u firmi otvorilo mjesto rukovodioca jednog odjela, moj muž se prijavio.
Godinama je čekao takvu priliku.
Jednog dana utrčao je u kuću nasmijan.
„Dobio sam unapređenje!“
Zagrlio me.
„Viktor je glasao za mene. Rekao je da sam ovo odavno zaslužio.“
Osjetila sam mučninu.
Nisam znala da li je Aleksandar zaista dobio posao isključivo zbog svojih sposobnosti ili je Viktor imao još neki razlog da mu pomogne.
Kada sam ga kasnije pitala, naljutio se.
„Tvoj muž je odličan radnik. Nemoj sve povezivati sa nama.“
Željela sam mu vjerovati.
Aleksandar je, međutim, odlučio da Viktoru pokaže zahvalnost.
Pozvao je njega i njegovu suprugu Danijelu na večeru kod nas.
Kada mi je to rekao, pokušala sam ga odgovoriti.
Nije razumio zašto.
„Čovjek mi je pomogao. Red je da ga ugostimo.“
Tako su se u subotu uveče za istim stolom našla dva bračna para.
Aleksandar je bio odlično raspoložen.
Danijela je djelovala prijatno.
To mi je samo povećavalo osjećaj krivice.
U jednom trenutku Viktor je otišao sa Aleksandrom da pogledaju nešto u garaži.
Danijela i ja ostale smo same.
Njen telefon bio je na stolu.
Ekran je zasvijetlio.
Na njemu se pojavila moja fotografija.
Zaledila sam se.
Bila je to fotografija koju sam nekoliko dana ranije poslala Viktoru.
Danijela je uzela telefon.
Pogledala ekran.
Onda mene.
„Zašto moj muž čuva tvoju fotografiju?“
Nisam znala šta da kažem.
Tada sam primijetila nešto čudno.
Fotografija nije stigla na njen telefon.
Pojavila se kroz zajednički nalog koji je Viktor koristio na više uređaja.
Danijela je otvorila obavještenje.
I ugledala moje ime.
„Koliko dugo?“
Pokušala sam je zamoliti da ne razgovaramo dok se muškarci ne vrate.
„Koliko dugo?“ ponovila je.
„Nekoliko mjeseci.“
Počela je plakati.
Ali onda je rekla nešto što me potpuno iznenadilo.
„Znala sam da postoji neka žena.“
Mjesecima je primjećivala promjene kod supruga.
Kasne sastanke.
Zaključan telefon.
Iznenadne obaveze.
Samo nije znala da je ta žena supruga njegovog zaposlenog.
U tom trenutku Aleksandar i Viktor su se vratili.
Čim je Viktor vidio svoj telefon u Danijelinim rukama, shvatio je.
Aleksandar nije.
„Šta se dogodilo?“
Danijela je pogledala mene.
Nije rekla ništa.
Čekala je da ja progovorim.
Priznala sam.
Aleksandar je dugo ćutao.
Onda je pogledao Viktora.
„Ti si dolazio u moju kuću. Dao si mi unapređenje. A cijelo vrijeme si bio sa mojom ženom?“
Viktor je pokušao objasniti da unapređenje nema nikakve veze sa mnom.
Aleksandar mu nije vjerovao.
Iskreno, ni ja više nisam znala šta da vjerujem.
A onda je Viktor rekao nešto zbog čega je situacija postala još gora.
Priznao je da je znao da će Aleksandar, ako dobije novu poziciju, nekoliko dana mjesečno provoditi na službenim putovanjima.
Nikada mu nije namjestio posao.
Aleksandar je zaista imao najbolje rezultate.
Ali Viktor je priznao da mu je odgovaralo što će moj muž češće biti van grada.
Tada je Aleksandar ustao od stola.
„Znači čak si i moje unapređenje gledao kao priliku da lakše dolaziš do moje žene.“
Viktor nije odgovorio.
Danijela je skinula burmu, stavila je pred supruga i otišla.
Aleksandar je te večeri otišao kod našeg sina.
Meni je rekao samo:
„Ne znam šta je gore — to što si me prevarila ili to što sam večeras zahvaljivao čovjeku koji je jedva čekao da me pošalje van grada.“
Vezu sa Viktorom sam odmah prekinula.
Nekoliko dana kasnije pokušao je da me ubijedi da sada možemo biti zajedno.
Nisam željela.
Kada je nestala tajnost, nestalo je i sve ono što sam pogrešno nazivala ljubavlju.
Danijela se od njega odselila.
Aleksandar je zadržao posao i unapređenje, jer su odluku osim Viktora odobrili i drugi ljudi u upravi.
Ali iz firme je nekoliko mjeseci kasnije otišao sam.
Rekao je da više ne može svakog jutra gledati čovjeka koji mu je sjedio za stolom, rukovao se s njim i glumio prijatelja.
Aleksandar i ja smo se razdvojili.
Još uvijek ne znam hoće li ikada poželjeti da pokušamo ponovo.
I ne krivim ga.
Mjesecima sam mislila da uspješno vodim dva odvojena života.
A onda je jedna obična fotografija zasvijetlila na pogrešnom telefonu.
Trebalo je samo nekoliko sekundi da četiri osobe za istim stolom saznaju koliko je laži bilo potrebno da ta večera uopšte izgleda normalno.
