SIN ME JE UBJEDIO DA ULOŽIM UŠTEĐEVINU PREKO „MODERNE PLATFORME“ – TRI MJESECA KASNIJE OTKRILA SAM DA MOJ RAČUN NE POSTOJI
Posljednjih nekoliko godina živjela sam skromno i pažljivo čuvala novac koji sam uštedjela.
Nije to bilo bogatstvo, ali meni je predstavljalo sigurnost za stare dane.
Moj sin Nikola počeo je sve češće govoriti da novac držim na pogrešnom mjestu.
„Mama, danas postoje mnogo bolji načini ulaganja. Tvoj novac samo gubi vrijednost.“
Nisam se razumjela u investicije.
On jeste, ili sam barem tako mislila.
Pokazivao mi je grafikone na telefonu i objašnjavao da koristi modernu investicionu platformu preko koje je već dobro zaradio.
Tvrdio je da bih za nekoliko godina mogla gotovo udvostručiti uloženi iznos.
Prvo sam odbijala.
Onda sam pomislila: zašto ne bih vjerovala vlastitom sinu?
Prebacila sam značajan dio životne ušteđevine.
Nikola mi je na telefon instalirao aplikaciju.
Pokazao mi je moje ime, stanje računa i grafik koji je navodno prikazivao kako vrijednost ulaganja raste.
Prvih nekoliko sedmica bila sam oduševljena.
Svaki put kada bih otvorila aplikaciju, iznos je bio malo veći.
„Vidiš da sam bio u pravu“, govorio je.
Tri mjeseca kasnije poželjela sam podići manji dio novca jer sam planirala renovirati kupatilo.
Otvorila sam aplikaciju.
Nije radila.
Pozvala sam Nikolu.
Nije se javio.
Poslala sam poruku.
Ništa.
Sljedećeg dana pokušala sam pronaći naziv platforme na internetu.
Tada sam se prvi put ozbiljno uplašila.
Nisam pronašla kompaniju kojoj sam navodno povjerila novac.
Otišla sam u banku.
Službenik je pregledao transakciju.
Novac nije otišao nikakvoj investicionoj kompaniji.
Prebačen je na račun privatne firme.
Kada sam čula ime vlasnika, skoro sam zaplakala.
Firma je pripadala Nikolinom prijatelju.
Otišla sam do sinovog stana.
Nije bio tamo.
Njegova supruga otvorila mi je vrata i, čim sam joj rekla zbog čega sam došla, sjela je.
„Znači uzeo je i tvoj novac?“
Tada sam saznala istinu.
Nikola je mjesecima imao ozbiljne finansijske probleme.
Ušao je u rizične poslove, posuđivao novac i pokušavao vraćati stare dugove novim pozajmicama.
„Investiciona platforma“ koju mi je pokazivao nije bila prava investiciona usluga.
Aplikacija na mom telefonu služila je samo da mi prikazuje izmišljeno stanje i uvjeri me da je moj novac siguran.
Najviše me zaboljelo kada sam saznala da nisam bila jedina.
Novac je na sličan način uzeo i od jednog rođaka.
Kada se Nikola konačno pojavio, nisam vikala.
Samo sam ga pitala:
„Gdje je moja ušteđevina?“
Spustio je glavu.
Veći dio novca više nije postojao.
Iskoristio ga je za vraćanje dugova i pokušaj da spasi posao koji je već propadao.
„Planirao sam sve vratiti prije nego što primijetiš“, rekao je.
„Zato si prestao da mi se javljaš?“
Nije odgovorio.
Tražila sam stručnu pravnu i finansijsku pomoć kako bih utvrdila šta mogu uraditi i postoji li mogućnost da vratim dio novca.
Nikola je morao preuzeti odgovornost za ono što je napravio.
Naš odnos se promijenio.
Nije problem bio samo novac.
Novac se možda jednog dana može ponovo zaraditi.
Povjerenje mnogo teže.
Godinama sam mislila da prevaru treba očekivati od nepoznatih ljudi, sumnjivih poruka i kompanija za koje nikada nisam čula.
Nikada nisam pomislila da ću najvažniju finansijsku lekciju naučiti od vlastitog sina.
Danas nijednu veću finansijsku odluku ne donosim samo na osnovu nečijeg obećanja, bez obzira koliko mi je ta osoba bliska.
Jer kada mi je Nikola govorio da će „udvostručiti“ moju ušteđevinu, gledala sam ga kao sina kojem vjerujem.
Tek tri mjeseca kasnije shvatila sam da sam prije prenosa novca trebala gledati dokumente, provjeriti gdje novac zaista odlazi i postaviti pitanja koja tada nisam ni pomislila da postavim.
