Na sahrani oca, braća Milan i Nenad stajali su jedan pored drugog, ali nisu gledali istim očima. Milan je gledao u kovčeg kao u prepreku koju treba što prije skloniti s puta, a Nenad u zemlju, kao da se oprašta ne samo od oca, nego i od porodice kakvu je poznavao. Otac je iza sebe …

Kada je otac preminuo, kuća je utihnula. U dvorištu su ostali nedovršeni poslovi, u šupi stari alat, a u sobi njegov kaput koji je još mirisao na duhan i hladan vazduh. Brat i sestra su stajali jedno naspram drugog, umorni od tuge, ali i od onoga što se nije izgovaralo godinama.   Sestra je živela …

U dom za nezbrinutu djecu, na kraju grada, rijetko su dolazili parovi koji su tražili „starije dijete“. Svi su htjeli bebe – male, zdrave, „bez prošlosti“. Marko i Jelena su ušli tiho, bez velikih očekivanja. Godinama su pokušavali da dobiju dijete i svaki put bi se vraćali kući s istim osjećajem praznine. Tog dana, vaspitačica …

U maloj kući na ivici sela, deda je ležao na starom krevetu, tih i slab. Disanje mu je bilo plitko, a pogled često odlazio prema prozoru, kao da tamo traži nešto što je davno izgubio. U sobi je mirisalo na lijekove i ustajali čaj. Sve je bilo tiho – osim šapata iz hodnika. Iza vrata, …

Tetka Marija stigla je iz Njemačke u selo pred sami praznik, s jednim koferom i dva platnena cegera. Nije imala nove patike na nogama, niti skupu jaknu kakvu su svi očekivali od „one iz inostranstva“. Djeca su se gurkala, a snaha je kroz smiješak dobacila: „E, tetka, valjda si donijela nešto bolje nego prošle godine?“ …

Lena je radila kao spremačica u velikoj poslovnoj zgradi na ulazu u grad. Plata joj je bila minimalna, a posao težak – po čitav dan je vukla kolica s kantama, ribala podove, praznila kante za smeće i čistila kancelarije u kojima su drugi sjedili za toplim stolovima. Živjela je sama u maloj, oronuloj kući na …

Selo Donje Vrbe, ušuškano među brežuljcima i starim voćnjacima, te zime je bilo zatrpano snijegom do pojasa. Dimnjaci su se pušili kao lokomotive, a miris smole i bukovine širio se uskim sokacima, najavljujući Božić. Na kraju sela stajale su dvije velike, domaćinske kuće, zidane istom rukom i u isto vrijeme. Imale su iste krovove, iste …

Deda Radovan je bio lice koje se pamti na Staroj pijaci. I po kiši i po ledu stajao je uz svoju malu tezgu, prodajući ono što bi iznjedrila njegova skromna bašta – krompir, šargarepu, glavice luka i po koji buket peršuna. Kaput mu je bio star, zakrpljen na laktovima, ruke ispucale od zemlje i hladnoće, …

Kad je umro stari Stojan Radulović, selo Brezovac se okupilo kao da je sabor. Stojan je za sobom ostavio veliko imanje, tri njive, livadu, šumu i staru kuću na raskršću. Njegovi sinovi, Rade i Mitar, nisu govorili već mjesecima. Dok je otac bio živ, držao ih je na okupu. Kad je zatvorio oči, pukla je …

Kada je umro stari gazda Petar Kovačević, u selu se danima šuškalo više o podjeli imanja nego o sahrani. Petar je bio tvrd, ali pravedan domaćin; govorio je da zemlju treba dijeliti po srcu, a ne po pohlepi. Iza sebe je ostavio plodnu dolinu uz rijeku, s kućom, voćnjacima i štalom, ali i strmo, zapušteno …